Barić: Cijelu obalu treba urbanistički razmotriti i odlučiti gdje se može graditi

U zadnjih tridesetak godina samostalnosti stvorili svoju demokraciju, ali smo vrlo slabi u provođenju onoga što sami sebi zacrtamo i puno se toga događa što je izvan standarda. Vizualno me smeta primjerice Zagreb ili naša obala.

Svaka nova kuća ima barem jedan kat više od okolnih jer postoji velika želja za profitom, a građevine su prevelike. Zato treba biti oprezan. Često volim ispričati iskustvo iz Praga gdje sam radio devedesetih, u vrijeme kada je Češka izašla iz socijalizma i prešla na tržišnu ekonomiju, pri čemu su pravila bila jasno definirana. Radio sam projekt trinaestero katnice za talijanski Agip, za što je bilo potrebno odobrenje glavnog gradskog arhitekta, funkcije koje kod nas zapravo nema. Morao sam napraviti umanjenu maketu koju su oni postavili u maketu cijelog Praga te je s nekoliko kutova promatrano uklapa li se projekt u Grad ili ne. U roku 7 dana izdana je dozvola da se projekt može realizirati. Toga kod nas nema. A niti postoje pravila generalnog urbanističkog plana, istaknuo je u razgovoru za PoslovniFM Otto Barić, arhitekt, vlasnik Ureda Otto Barić & Partner Architektur.

– Mislim da treba cijelu našu obalu razmotriti, gdje se može graditi. Sada je to i manji problem, jer se sve lakše, digitalno može snimiti prostor, kazao je Barić. Dodaje kako dosta djeluje na Korčuli, i u gradu Korčuli, gdje je središnji dio Korčule kompletno konzervatorski zaštićen, isto i Dubrovnik. No, u Dubrovniku se dosta objekata izgradilo iznad grada.

Drago mi je da projet Srđ nije prošao, jer mislim da Dubrovniku ne treba nešto što će onako visiti nad njim. Znači,  ima zona koje treba sačuvati, ako ne za drugo, onda za buduće generacije, jasan je Barić u razgovoru s Lidijom Kiseljak, urednicom podcasta Ritam posla.

Došlo je vrijeme da zajedno – i država i grad, a naravno,  uz pomoć i Dinama – riješe ipak bitnu stvar, stadion. Ljudi podcjenjuju Maksimir, a on ima 300.000 kvadrata, od čega je sam stadion 10.000. Tamo ima dovoljno mjesta za sve što tamo treba, a i dobro je prometno povezan. I tu su puno bolji uvjeti za 35 tisuća gledatelja nego u Kranjčevićevoj za 10 tisuća. Trešnjevka se u zadnjih 20-30 godina toliko razvila da zapravo više nije mjesto za privući gledatelje, ocijenio je Barić. Cjelovit razgovor poslušajte u streamu prvog poslovnog radija PoslovniFM, na podcast platformama Mixcloud i Spotify (u nastavku izravno linkovi) ili preuzmite za kasnije slušanje, kad god želite.

Kaže da mu je Toranj u Splitu jedan od najdražih projekata. Drugi je dvorana u Kataru, zato što je bilo jako malo vremena, pa su Zagrebu crtalo, u Dohi se crtalo i sve se spajalo, išlo na gradilište.

Brine ga i obnova nakon potresa u Zagrebu.

– Jer ne znači ako je objekt, recimo u Donjem gradu, koji je izgrađen 30, 40-tih godina dobio zelenu naljepnicu da je otporan na jači potres.  Ako se dogodi jači potres, u tom slučaju zgrade pola Donjeg grada bi bila ozbiljno oštećene. Problem u Zagrebu je što se jedno krene graditi, pa se zaustavi, krene graditi negdje dalje.. što je velika nesigurnost, ne samo ako padne skela, nego je dovoljno da padne čekić, a prolaznika uvijek ima, kazao je Barić.

Izvdvojio je jedan krasan projekt koji bi mogao zaživjeti u Šibeniku.

– Trenutačno radimo projekt na Plješevici gdje postoji poljoprivredna zadruga koja je 80-tih godinama, onako brutalistički, izgrađena na vrhu brda. Dali smo prijedlog za rekonstrukciju i prenamjenu, jer je to nekada bila zadrugarska vinarija. Kako više  zadrugara nema, to bi trebao postati centar vinarstva gdje će se svi vinari moći prezentirati, imat će kušaonu, ali i podrum za napraviti bačvu, otkriva.

Na kraju govori i razlozima za ulazak u utrku za upravljanje Dinamom te što može donijeti i kakve su mu procjene.

Autorica: Lidija Kiseljak Foto: Darko Buković/PoslovniFM

Objavljeno 16. veljače 2024. Sva prava pridržana PoslovniFM.