Buble: Htjela sam sama sebi stvoriti posao, spojiti ljubav i posao

Željela sam prenijeti silno znanje za koje sam se educirala i veselim se svakoj novj edukaciji. Htjela sam sama sebi stvoriti posao, spojiti ljubav i posao, istaknula je u razgovoru za PoslovniFM Jelena Buble, vlasnica Škole pjevanja ‘Personare’ iz Soline, prve takve na tom području.

S privatnim biznisom u umjetnosti počela je nakon što je uvidjela da će teško doći do stalnog posla. Odlučila je otvoriti Školu pjevanja ‘Personare’ u Solinu i kako kaže, unatoč svim teškoćama, nije požalila. U razgovoru s Ojdanom Koharević, urednicom podcasta Poslovni đir otvoreno priča o tome kako je sljubila poduzetništvo i umjetnost, je li požalila, što je veseli i koje su prednosti privatnog poduzetništva.

– Škola radi već šest godina. Sama sam svoj šef, mogu organizirati vrijeme, nemam neki repertoar kojega moram uvrstiti već radim s različitim žanrovima, nemam dobno ograničenje za upis članova kao u glazbenim školama u sustavu…, nabraja Buble dobre strane privatnog poduzetništva. Dodaje da u školu dolaze ljudi od 7 do 77 godina, a najvažnije joj je što je spojila psihoterapiju i pjevanje tako da radi terapiju kroz tehniku pjevanja.

Na upit urednice o administraciji i papirologiji koji prate poduzetništvo, Buble odgovara kako je to točno.

– Ima jako puno posla u papirologiji i kod mene je bio slučaj FT1P – fali ti jedan papir, ali bila sam uporna, nisam odustajala i na kraju dobila te poticaje i evo isplatilo se, navodi. Cjelovit podcast razgovor poslušajte u nastavku na podcast platformama Mixcloud i Spotify, u streamu prvog poslovnog radija ili preuzmite za kasnije slušanje.

– Na osobnom sam se primjeru uvjerila u ljekovitost vježbi pjevanja i krenulo je tako što sam na Muzičkoj akademiji izabrala kolegij Muzikoterapija i magistrirala na temu Werbeck metode pjevanja. To je metoda koja je nastala nakon što je jedna operna pjevačica zbog nepravilne tehnike dobila paralizu glasnica, a tim vježbicama je vratila svoj glas i napravila svjetsku karijeru, priča Jelena.

Uslijedilo je školovanje na The British Academy of Sound Therapy tu je upisala holističku terapiju pjevanjem koja ne promatra posljedice, već se bavi uzrokom.

Kad je odlučila krenuti s privatnom školom pjevanja, na samom početku dobila je – odbijenicu.

– Rekli su mi ‘koja škola pjevanja’, ne može, nema te šifre, a ja sam dobro znala da je to šifra 90.1 – izvođačka djelatnost. Čovjeku sam došla s tom informacijom i dovela ga pred gotov čin i zapravo sama pomagala birokraciji, prisjeća se Jelena. Prisjetila se i, kako kaže, dosta teškog trenutka poduzetništva kad je zbog drugog stanja prepustila vođenje školu nekome tko se trebao baviti računovodstvom.

– Ubrzo sam shvatila da je to greška, neke stvari za koje sam mislila da ne znam, jako dobro znam i zatim nastavila sama. Tada sam i ‘skužila’ neke vrline koje imam, posebno po pitanju organizacije, otvoreno će Buble.

Za Školu pjevanja je dobila poticaje što joj je mnogo značilo u poslu, a uz to je zahvalna Gradu Solinu na stipendiji za British Academy of Sound Therapy. Poticaje koje sam dobila koristila sam za projekte, tako je projekt ‘Naše pjesme, naši snovi’ vokalna radionica za djecu i odrasle, navodi.

Nada se da bi kroz neko vrijeme trebala iskoristiti i ostale poduzetničke kredite, no tu je naišla na jednu gotovo nevjerojatnu situaciju koju je podijelila sa slušateljima prvog poslovnog radija.

– Dobila sam informaciju da smo mi umjetnici limitirani u iznosu kredita, što je jako nepravedno prema nama jer plaćamo sve doprinose kao i svi obrtnici. Za razvoj je potreban i vlastiti prostor, a za to će mi trebati kredit, kaže Jelena Buble. Osvrnula se i na pojavnost da se u posljednje vrijeme otvaraju škole pjevanja bez pedagoškog znanja, što, naglašava, može biti loše za njih i za polaznike.

Na pitanje urednice i voditeljice, imaju li obrtnici u ovoj branši cehovsko udruženje ili podršku kroz Obrtničku komoru Jelena Buble odgovara:

– Iskreno nemam nikakve koristi od Hrvatske obrtničke komore osim što ih plaćam. Nema smisla da im plaćam, a ne dobijam apsolutno ništa, ističe Buble.

Škole pjevanja u inozemstvu bolje kotiraju nego kod nas, tamo se više cijeni umjetnost.

– Birokracija puno bolje funkcionira, ali i mentalni sklop ljudi. Ne razumiju da psihoterapiju ne trebaju samo ludi, već ona treba svima, kaže Buble.

U Školi su limitirani na 40 polaznika, a ona će umjesto u školi vrijeme provoditi sve više u kući jer nakon malenih blizanaca, u njihov dom stiže još jedna beba, mama će na porodiljni dopust pjevušiti uz bebin krevetić, a zatim se  ponovno vratiti svojoj ljubavi i poslu – terapiji pjevanjem.

Autorica: Ojdana Koharević Foto: PoslovniFM

Objavljeno 6. listopada 2023. Sva prava pridržana PoslovniFM.