Vladušić: Tko bi se danas pametan bavio urarskim poslom?!

Ispit za urara nitko ne polaže – lani ga nije nitko polagao, s tugom će odmah reći Slavko Vladušić, urar, vlasnik tvrtke Šetemana. Iako se od urarskog zanata ne može živjeti kao nekada, splitski urar ne misli odustati.

U razgovoru s Ojdanom Koharević, urednicom podcasta Poslovni đir Vladušić se prisjetio prošlosti, tradicije koju je započeo njegov otac.

Urarski posao mu je obiteljska ostavština, na istom mjestu, u središtu Splita, urarsku radnju otvorio je otac, a nakon srednje škole naslijedio ga je Slavko.

– Iskreno, tko bi se danas pametan bavio ovim poslom?! Moj otac je začetnik ovoga posla, danas mu je skoro 83 godine i još uvijek je aktivan te zna reći ‘doći ću malo da se zabavim’, da ostane u formi. Otac je ranije radio za druge urarske obrtnike, a od 1967.godine imamo svoju radnju, uvijek na istom mjestu, priča Vladušić.

Otac je odradio cijeli radni vijek, a nakon toga u radionici su bili on i rođak koji je završio zanat da bi prije dvije godine rođak otišao u mirovinu.

– Sretan sam što nastavljam obiteljsku tradiciju, reći će s ponosom Vladušić, dodajući da je nekad u Splitu bilo više od 20 urara, a danas ih je svega 6-7 s tendencijom pada, s tim da nema novih jer škole za urare ne postoje niti itko za urara polaže.  Cjelovit razgovor poslušajte u streamu prvog poslovnog radija PoslovniFM, na podcast platformama Mixcloud i Spotify (u nastavku izravno linkovi) ili preuzmite za kasnije slušanje, kad god želite.

Osvrnuo se i na stanje obrtništva u nas.

– Nastala je jedna, prebrza, tranzicija iz bivšeg sustava u novi, kapitalizam, svi smo se pomamili za brzom zaradom, manje se cijene tradicijske vrijednosti. Prevagnulo je potrošačko društvo gdje je lakše kupiti novo nego popraviti staro. Sretan sam jer je prostor moj, nisam u najmu pa sam još uvijek tu. Mi uvijek tražimo krivce u drugima, a krivci smo mi. Ljudi ne idu u grad nego u shopping centre i obrtnici nemaju više kome prodavati, objašnjava Vladušić.

Završio je srednju ekonomsku i pomalo počeo učiti s ocem, svidjelo mu se jer je mogao zaraditi svoj novac. Iz tih se vremena prisjeća i apsurdne situacije vezane za školstvo.

– Danas se uopće ne pridaje važnost kvaliteti, danas je sat modni dodatak, kako kod muškaraca tako i kod žena. Ljudi kupuju i plaćaju određeni brend, a evo ima ljudi poput mene koji kupuju sat da vide koliko je sati. Pojavili su se i pametni satovi, koji su satovi samo po imenu, vlasnici znaju dolaziti i kod mene, no urari ne popravljaju pametne satove! – ističe Vladušić.

Urari Splita udruženi su u Ceh urara Obrtničke komore Splitsko-dalmatinske županije, u dobrim su odnosima, surađuju, no oni sami ne mogu puno učiniti kako bi se zanat urara vratio nekadašnjim vremenima. Zašto se tako lako gase nekad popularni obrti pokušao je odgovoriti Vladušić.

– Za ovakvo stanje pomalo je kriva državna vlast pomalo lokalna vlast, a jednim dijelom i mi. Kad se neka tvornica zatvori, jedno vrijeme se oplakuje i ‘svakog čuda za tri dana’…. sjetno će sugovornik.

Na pitanje urednice i voditeljice je li imao prigodu popravljati skupe rolexe, Vladušić je odgovorio potvrdno i kazao kako su takvi satovi, koje je imao priliku popravljati, vrijedni nekoliko desetaka tisuća eura. Dotaknuo se i Hajduka, za kojeg navija, uz opasku da su u njegovu radionicu dolazi brojni igrači, a danas nose – pametne satove.

Autorica: Ojdana Koharević Foto: PoslovniFM

Objavljeno 1. ožujka 2024. Sva prava pridržana PoslovniFM.